среда, 15. април 2015.

Sunce i maslačak

Danas je bio dan prepun sunca i radosti. Čim otvorim vrata kuhinje koja vode u dvorište, bebe se utrkuju koja će pre da izađe. A sunce kao da se spustilo na zemlju.....svuda maslačak...







Ova divna biljka se nažalost jako malo ceni kod nas iako ima neverovatna lekovita svojstva, naročito ona koja utiču na jetru i na čišćenje organizma. Od cveća se pravi sirup, lišće je pogodno za salate, čorbe i variva, a osušen i istucan koren maslačka se pije kao kafa i deluje antikancerogeno. Odmah smo se dali na posao:

 Prvo je trebalo oraspoložiti Tufnicu



A Đinđi je uvek raspoložena, samo da se nešto radi.







 Odvojili smo cvetove maslačka za sirup

 I lišće maslačka za salatu

 A Tufnica se sve vreme igrala, i nije htela da pomaže



Od neprocenjivog je značaja uključiti decu u rad, u spremanje hrane, naučiti ih o samoniklim jestivim biljkama, dati im pravo na prirodu, čak iako je to jedno parče malog dvorišta. Neka hodaju bosi, neka osete kamenčiće, zemlju i travu. Danas za sve postoji velika reč i izraz, pa tako rad sa malom decom nazivamo značaj razvoja u ranom detinjem uzrastu (montesori), a hodanje bosim stopalima po travi senzorno iskustvo, ali kao što slike pokazuju sve je veoma prosto. Deca vole da rade, i uvek ih treba uključiti u naš posao, a ukoliko to ne žele dati im pravo na adekvatan odabir. Kada odrastemo pamtimo šta su roditelji radili sa nama, a ne koje crtane filmove su nam puštali, i koje igračke kupovali. Deca rastu strahovito brzo, a ukoliko njihovo odrastanje posmatramo i kao naše odrastanje možemo puno da napredujemo na duhovnom putu, uverena sam u to.

A onda smo primetili da su se pojavile i prve mlade koprive.





O samoniklom jestivom bilju sam najviše naučila iz knjige monahinje Atanasije Rašić.


Knjiga je izuzetno detaljna i pored jestivog bilja govori i o gradnji staništa i snalaženju u prirodi uopšte. Postoji i malo izdanje koje je veoma povoljno i isključivo je kuvar samoniklog bilja.


Zaista preporučujem ovaj maleni kuvar koji je riznica znanja i bogatstva koje je svuda oko vas (ko još ne želi da proba brezovu soda-vodu?!) Knjige sam kupila u radnji Biblije u Resavskoj ulici u Beogradu, imaju još interesantnih kuvara za post i mrs (bez mesa) što je za mene idealno obzirom da sam pesko-vegetarijanac više od dve decenije.

Dok su deca bila i dalje napolju ušla sam u kuhinju i za 15 minuta je ručak bio gotov. Jeli smo mlince sa tunjevinom i koprivom uz salatu od maslačka.


 U šerpu sam sipala vreć vrelu vodu iz kuvala i dodala začine bez pojačivača uskusa i so, a kada je voda provrila i mlince, kada su oni skoro bili skuvani (par minuta) u tu istu vodu sa mlincima sam dodala listove predhodno oprane koprive, i sačekala još dva-tri minuta da se kopriva obari. Sve sam procedila, a potom vratila u lonac i dodala konzervu tune kojoj sam predhodno odstranila višak ulja.


Deci sam dodala i malo pavlake.

 Bebama se mnogo svidelo
 A ni Dar nije ostao ravodušan



A onda sam spremila salatu od maslačka. Prvo sam listove oprala i ostavila da odstoje u vodi dok sam spremala mlince i postavljala za decu, a onda sam ih sitno iseckala


 I dodala mladi luk, jogurt, pavlaku, biber, so, i jedno kuvano jaje.


Ponekad je potrebno tako malo. Ponekad je malo tako puno. Ponekad maslačak dotakne oblačak.
  Želim vam svima svako dobro od sveg srca!!!!

Vaša Čuvarkuća

p.s. Za sirup od maslačka su potrebna dva dana kako bi se napravio, i o tome vam pišem sutra <3

Нема коментара:

Постави коментар