недеља, 19. април 2015.

Med od maslačka i molitva

Od davnih vremena ljudi koriste u ishrani biljku maslačak. Poznata travarka Marija Treben je opisala način na koji se priprema takozvani med od maslačka. Njena knjiga Zdravlje iz božije apoteke je bila prva knjiga na temu lečenja biljem koju sam ikada nabavila, i sećam se da sam je pročitala u jednom dahu. I dalje se često vraćam ovom inspirativnom štivu i čitam uvek iznova.

Marija Treben
A ovo je ta knjiga u PDF formatu:
 http://www.vratimosenaselo.com/Maria%20Treben%20-%20Zdravlje%20iz%20Bozje%20apoteke.pdf

Primećujete li koja je biljka na naslovnoj stranici? Dakle, med od maslačka se pravi tako što se skupi pregršt maslačaka tokom dana, kada su cvetovi zlatno-žuti i potpuno otvoreni. Cvetove treba sakljupati na mestima udaljenim od saobraćaja, njiva, pesticida, i ljudi.



U što kraćem vremenskom periodu od branja maslačka trebaju da mu se odstrane latice tako što se nož stavi na sam početak latica. Isti postupak može da se uradi i koristeći makaze.


Zatim se latice stave u litar vode i na tihu vatru da tečnost provri. Ostavi se da vri kratko vreme, a onda se skloni sa ringle  i pusti da se ohladi. Kada je tečnost hladna prebaci se u frižider da prenoći.


Sutra dan se tečnost procedi, ja sam koristila cediljku u kojoj je bila tetra pelena.



Kada u gazi ostanu samo latice, slobodno ih izgnječite kako bi što više hranjivog soka izašlo. Ovako dobijenu tečnost stavite na tihu vatru i dodajte šolju šećera polako mešajući dok se ne dobije sirup kao za prelivanje baklave ili za slatko. Možete dodati i par kriški limuna.


Kada je sirup gotov, prohlađen se sipa u čiste tegle i čuva u frižideru. Može da se jede kao namaz na hleb, nadev za plačinke, zaslađivač za čajeve, limunade, i sl. Moja deca ga naročito vole.

O maslačku piše i u kuvaru samoniklog bilja monahinje Atanasije



Meni je interesantno što se ova knjižica završava molitvenim pravilom za mirjane Serafima Sarovskog. Molitveno pravilo za razliku od molitve dodaje strukturu u naš život, jednu petominutnu rutinu koja se ponavlja tri puta dnevno kako bi dovela do duhovnog usavršavanja kroz samodisciplinu i delotvornost. Za preuzimanje duhovnog pravila potreban je blagoslov, naprimer parohijskog sveštenika. Ovim činom pokazujemo ozbiljnost koju imamo prema svojoj želji, stičemo dar poslušanja, krotkosti i poniznosti naspram samoljublja. Uz blagoslov ovo jednostavno pravilo može da nam pomogne da dosegnemo veći nivo savršenstva, da imamo više energije, više ljubavi, da sijamo izunutra i to prenosimo na svoje najmilije i bližnje. Pravilo je jednostavno.

Tri puta, pre svakog obroka se izgovara molitva Oče naš tri puta za redom, potom molitva svetoj Bogorodici, isto tri puta, a zatim simvol vere koji se čita jedanput i njime se molitveno pravilo završava. Tokom celog dana, kada god je to moguće vernik treba da izgovara čudotvornu  Isusovu molitvu, i ono što je meni najdirljivije, da se njome i uspavljuje, recitujući je u mislima pre no što usni. Više o molitvenom pravilu možete pročitati ovde: http://srbin.info/2014/10/15/molitveno-pravilo-za-vernike-redosled-dnevne-molitve/

Ima još knjiga u izadaštvu manastira Rukumija koje su na mojoj listi želja:


Pomozimo manastiru direktnom kupvinom knjiga od njih! +

Volela bih da završim ovo pismo jednim predivnim crtanim filmom.

Ovo je moj omiljeni deo o veri, prirodi, i biljkama:

 

Ceo crtani možete pogledati ovde: 




среда, 15. април 2015.

Sunce i maslačak

Danas je bio dan prepun sunca i radosti. Čim otvorim vrata kuhinje koja vode u dvorište, bebe se utrkuju koja će pre da izađe. A sunce kao da se spustilo na zemlju.....svuda maslačak...







Ova divna biljka se nažalost jako malo ceni kod nas iako ima neverovatna lekovita svojstva, naročito ona koja utiču na jetru i na čišćenje organizma. Od cveća se pravi sirup, lišće je pogodno za salate, čorbe i variva, a osušen i istucan koren maslačka se pije kao kafa i deluje antikancerogeno. Odmah smo se dali na posao:

 Prvo je trebalo oraspoložiti Tufnicu



A Đinđi je uvek raspoložena, samo da se nešto radi.







 Odvojili smo cvetove maslačka za sirup

 I lišće maslačka za salatu

 A Tufnica se sve vreme igrala, i nije htela da pomaže



Od neprocenjivog je značaja uključiti decu u rad, u spremanje hrane, naučiti ih o samoniklim jestivim biljkama, dati im pravo na prirodu, čak iako je to jedno parče malog dvorišta. Neka hodaju bosi, neka osete kamenčiće, zemlju i travu. Danas za sve postoji velika reč i izraz, pa tako rad sa malom decom nazivamo značaj razvoja u ranom detinjem uzrastu (montesori), a hodanje bosim stopalima po travi senzorno iskustvo, ali kao što slike pokazuju sve je veoma prosto. Deca vole da rade, i uvek ih treba uključiti u naš posao, a ukoliko to ne žele dati im pravo na adekvatan odabir. Kada odrastemo pamtimo šta su roditelji radili sa nama, a ne koje crtane filmove su nam puštali, i koje igračke kupovali. Deca rastu strahovito brzo, a ukoliko njihovo odrastanje posmatramo i kao naše odrastanje možemo puno da napredujemo na duhovnom putu, uverena sam u to.

A onda smo primetili da su se pojavile i prve mlade koprive.





O samoniklom jestivom bilju sam najviše naučila iz knjige monahinje Atanasije Rašić.


Knjiga je izuzetno detaljna i pored jestivog bilja govori i o gradnji staništa i snalaženju u prirodi uopšte. Postoji i malo izdanje koje je veoma povoljno i isključivo je kuvar samoniklog bilja.


Zaista preporučujem ovaj maleni kuvar koji je riznica znanja i bogatstva koje je svuda oko vas (ko još ne želi da proba brezovu soda-vodu?!) Knjige sam kupila u radnji Biblije u Resavskoj ulici u Beogradu, imaju još interesantnih kuvara za post i mrs (bez mesa) što je za mene idealno obzirom da sam pesko-vegetarijanac više od dve decenije.

Dok su deca bila i dalje napolju ušla sam u kuhinju i za 15 minuta je ručak bio gotov. Jeli smo mlince sa tunjevinom i koprivom uz salatu od maslačka.


 U šerpu sam sipala vreć vrelu vodu iz kuvala i dodala začine bez pojačivača uskusa i so, a kada je voda provrila i mlince, kada su oni skoro bili skuvani (par minuta) u tu istu vodu sa mlincima sam dodala listove predhodno oprane koprive, i sačekala još dva-tri minuta da se kopriva obari. Sve sam procedila, a potom vratila u lonac i dodala konzervu tune kojoj sam predhodno odstranila višak ulja.


Deci sam dodala i malo pavlake.

 Bebama se mnogo svidelo
 A ni Dar nije ostao ravodušan



A onda sam spremila salatu od maslačka. Prvo sam listove oprala i ostavila da odstoje u vodi dok sam spremala mlince i postavljala za decu, a onda sam ih sitno iseckala


 I dodala mladi luk, jogurt, pavlaku, biber, so, i jedno kuvano jaje.


Ponekad je potrebno tako malo. Ponekad je malo tako puno. Ponekad maslačak dotakne oblačak.
  Želim vam svima svako dobro od sveg srca!!!!

Vaša Čuvarkuća

p.s. Za sirup od maslačka su potrebna dva dana kako bi se napravio, i o tome vam pišem sutra <3

понедељак, 13. април 2015.

Ženska mudrost

Naša, ženska mudrost je iskonska informacija zapisana u našem DNK. Ona je više od knjiške informacije i u njoj ima podrške mnogo većih sila od nas samih. Prehrišćanski narodi su se obraćali zemlji sa majko, a Kelti su godišnja doba zamišljali kao razvojna doba žene: devojka, nevesta, majka, i mudra žena (proleće, leto, jesen, i zima).


Žene su bile povezane, imale su svoj unutrašnji svet sakriven od muškaraca ( i dan danas mnogi muškarci iz nesvesnog poštovanja prema ovome ne žele da uđu u ovaj svet, pa kažu: ma, pusti, ženska posla). Taj svet je činio mrežu podrške za žene koje su odvajkada bile odgovorne za emotivnu stabilnost i zdravlje svoje porodice. Još uvek imamo očuvano verovanje u šesto čulo majke i takozvanu žensku intuiciju.






Generacije žena su svoja znanja i brižljivo stečena umeća prenosile na druge žene iz svojih porodica, na ćerke, snaje, i unuke, i tako unedogled, sve do pre (odprilike) 70 godina. Ako imate preko tridest godina, a manje od pedeset poslednja takva osoba koju ste upoznali je verovatno vaša prabaka. Ovo su moje čukunbake i prabake: cincarke, vojvođanke, crnogorke, šumadinke<3<3<3






Nažalost, jedna od posledica modernizacije i industrijalizacije rezultirala je i kidanjem tananih veza nevidljive mreže generacijske povezanosti među ženama. Naše bake su među prvima počele da vakcinišu decu, da daju bebama dohranu, mute šlag i puding iz kesice, da se porađaju u bolnicama, da školuju decu u školama, da ih vaspitavaju prateći savete lekara.


Umesto da budemo upućene jedne na druge postale smo upućene na sistem, odrekle smo se vekovnih tradicija koje su se hiljadama godina pokazale kao uspešne (ili makar bez štetnih posledica), a u ime komoditeta napravile smo ogroman kompromis sa zdravljem naše porodice i sopstvenim identitetom. Tako danas naše bake kažu: u moje vreme je bilo drugačije, svega toga nije bilo, nemoj mene da slušaš, vremena su se promenila...ili naše majke koje nam daju savete, npr. vezane za odgoj dece koje su one same dobile pre 30 i kusur godina od svojih pedijatara (daj malom detetu aspirin, pusti ga da se preznoji, bebe spavaju na stomaku, i sl.) Ali sistem se ne odlikuje stabilnošću. Naš sistem na koji smo upućene je duboko ukorenjen u kapitalizmu i da bi opstao mora stalno sebe da iznova izmišlja i menja, stvarajući pritom stalno nove potrebe i nudeći nova rešenja.

Ja nemam ništa protiv progresa, ali imam protiv bezrazložnog odbacivanja vekovnih tradicija zarad pukog pomodarstva. Mislim da bismo toliko zabluda mogle da izbegnemo samo ukoliko bi više pričale jedna sa drugom. Ne postoje više prabake koje bi mogle da nas nauče o lečenju biljem, o prirodnom rađanju bez puno muke i bola, o savijanju pelena, o sađenju bašte uz lunarni kalendar, o ceđi kao prirodnom sredstvu za čišćenje, tajnama stabilnog braka, radu kao sredstvu vaspitanja. Njihovi recepti i saveti su umrli zajedno sa njima, sa našim prabakama otišle su i njihove bapske priče i ustupile mesto novotarijama tako neophodnim za održavanje stabilnosti potrošačkog mentaliteta. Ono što je možda ostalo od njih jeste ono čemu društvo i dalje pridaje vrednost: materijalna svojina - poneka nekretnina u nedođiji, istkan ćilim, zlatan nakit, i to je sve.



To nije sve. Iako prošlih generacija više nema, one nastavljaju da žive u nama, kroz naše gene, kroz našu uspavanu žensku mudrost. Mreža postoji i svi smo deo nje: face book, instagram, twiter, samo treba povezati pocepane i uspavane niti, prepoznati celinu, da smo deo nečeg većeg od nas samih, da nijedna od nas nije pametna onoliko koliko sve mi zajedno, da je potrebno selo da bi se odgajilo dete, i da je selo sada globalno.